Josip Matušek

Ova je stranica posvećena mojemu ocu. Palo mi je na um da to učinim zato što sam nakon izlaska zajedničkog nam Biografskog leksikona Češki tragovi u Hrvatskoj dobio mnogo upita o njemu i njegovom životu i radu. Objavljujem je na njegov rođendan. Da je živ, danas bi imao 97 godina.

Josip Matušek rodio se 31. siječnja 1920. godine u Končanici u obitelji trgovca Ivana Matušeka, aktivnog kulturnog djelatnika češke nacionalne manjine u Končanici. Nižu gimnaziju završio je u Novoj Gradiški, učiteljsku školu u Osijeku. Započeo je raditi kao učitelj u selu Bok kod Siska. Tu je dočekao početak 2. sv. rata. U njemu je jedno vrijeme bio u domobranima NDH, (1941—1944), a zatim u partizanskim postrojbama NOVJ i JA (1944—1948). U tom razdoblju djelovao je i kao učitelj u selu Pecka kod Slatine i u Končanici kod Daruvara, zatim u Čehoslovačkoj i Virovitičkoj brigadi, gdje je bio ranjen. Nakon demobilizacije radio je od 1949. kao učitelj u osnovnim školama u Daruvarskom Brestovcu i u Daruvaru.  Nastavio je studirati uz rad i završio Višu pedagošku školu u Zagrebu 1951. godine. Od 1952. do 1956. predavao u osnovnoj školi u Krajiškoj ulici (današnja OŠ Petra Zrinskog) i vodio tečajeve češkog jezika u zagrebačkoj Češkoj besedi. U tom razdoblju diplomirao je slavistiku i jugoslavistiku (današnju kroatistiku) na zagrebačkome Filozofskome fakultetu.

Od 1956. godine trajno je živio u Daruvaru i radio kao profesor hrvatskoga jezika u daruvarskoj gimnaziji do 1960. godine. Tada je bio premješten na pedagošku akademiju u Pakracu, u kojoj je bio pročelnik katedre kroatistike i bohemistike. Predavao je češki i hrvatski jezik i bavio se poviješću češke manjine u Hrvatskoj. Trajnim središtem njegova zanimanja bila je književnost, školstvo i povijest. Na Pedagoškoj akademiji radio je do 1967. godine. Te je godine izabran za direktora Novinsko-izdavačke ustanove Jednota u Daruvaru, kao i za glavnog i odgovornog urednika tjednika Jednota. Na toj dužnosti je ostao sve dio umirovljenja 1980. godine.

Osim svih mogućih organizacijskih poslova u samoj izdavačkoj kući, bio je neprestano novinarski i publicistički aktivan, te je napisao velik broj novinskih, književnih i stručnih tekstova u Jednoti i publikacijama Přehled, Český lidový kalendář, Studnice i Dětský koutek. Prevodio je s hrvatskog na češki jezik ( i obratno), priredio i uredio niz čitanki i udžbenika za više razrede čeških osnovnih škola u Hrvatskoj. Objavljivao je članke kako u češkim tako i u hrvatskim časopisima i glasilima (Pakrac danas, Školske novine, Vrela).

Josip Matušek stekao je velike zasluge za češku manjinu na gotovo svim područjima, postavši jednom od najistaknutijih osobnosti njezine povijesti. Osobito se istakao kao profesor, predavač i učitelj brojnih naraštaja te kao povjesničar i začetnik historiografije češke manjine u nas. Jednako značajna su njegova postignuća kao književnika i kulturnog djelatnika. Godinama je bio na važnim dužnostima u udrugama češke manjine. Bio je primjerice dugogodišnji član upravnog odbora daruvarske Češke besede, a jedno vrijeme i voditelj mladeži i izvršni tajnik. Niz godina bio je dopredsjednik Čehoslovačkog saveza (kasnije Saveza Čeha i Slovaka u SR Hrvatskoj), a u godinama  1983—1986 njegov predsjednik. Zahvaljujući svojem velikom zanimanju za povijest vrlo se istakao voditelj i član Savjeta za povijest pri Savezu Čeha i Slovaka.  Organizirao je i razne kulturne manifestacije. Osobito je pridonio razvoju daruvarske Knjižnice Frante Buriana, Arhiva Saveza Čeha i osnutku Etnografske zbirke češke manjine u Ivanovom Selu. Također je 1968. sudjelovao u pokretanju emisija na češkom jeziku radijske postaje u Daruvaru (danas Hrvatski radio Daruvar). Obnašao je i niz tadašnjih društveno-političkih dužnosti i nastojao razvijati svestrane odnose svoje sredine s tadašnjom Čehoslovačkom, za što je 1985. godine dobio visoko čehoslovačko državno odlikovanje-Zlatnu medalju ČSMS za razvoj prijateljstva i suradnje s Čehoslovačkom socijalističkom republikom. Kao prvi pripadnik češke manjine u Hrvatskoj dobio je češki Orden Jana Masaryka Gratias Agit (1999.). Tu nagradu od 1997. godine dodjeljuje češko Ministarstvo vanjskih poslova predstavnicima češke manjine i prijateljima Republike Češke, bohemistima, povjesničarima, umjetnicima, znanstvenicima ili poduzetnicima koji, osim bavljenja vlastitom profesijom, bez naknade promiču interes inozemstva za Češku te pomažu u promidžbi Češke u svijetu. Osim svega toga dobio je još dvadeset tri odlikovanja i razna priznanja. Bio je počasni član nekolikih čeških društava u Hrvatskoj. U braku sa suprugom Melitom imao je dvojicu sinova:  Alena (*1961) i Igora (*1962). Preminuo je u Pakracu 5. kolovoza 2003. godine.

Najznačajniji autorski radovi:

Život a dílo Franty Buriana (1962)
Krančević i Česi (1968)
Česi i Slovaci u Lipovljanima. 1973;
Lipovljani u životu i djelu Josipa Kozarca. 1976;
Naše ochotnické divadelnictví. 1990 (separat iz Jednote);
200 let pospolu. 1991;
Češi v Chorvatsku. 1994 (hrv. izdanje Česi u Hrvatskoj. 1996);
Češi v Záhřebu (1994)
90 let knihovny České besedy v Daruvaru. In: Slovo psané i vyřčené. Daruvar 1997, (suautorica Jiřina Staňova)

Bibliografija: Josef Matušek. Daruvar 2004 (zbornik radova o J. Matušeku s potpunom bibliografijom, podatcima o životu i radu, komentarima njegovih najznačajnijih radova i djelatnosti.

Izvori: osobni arhiv Josef Matušek, Arhiv Saveza Čeha, kutija VII; također osobni arhiv u obitelji Matušek u Daruvaru.