U Katoličkom listu za mlade MI u ožujku 2007. godine izišao je prikaz moje knjige Novo doba pod povećalom iz pera Mirka Kalanja.Alen Matušek - NOVO DOBA POD POVEĆALOM
Zagreb 2006., Glas Koncila, str. 225(New age - Kritike)
Pred nama je knjiga katoličkog vjernika laika koji je
odradio posao onih koji bi o ovoj temi trebali i morali pisati i govoriti, biblijski
rečeno, u zgodno i nezgodno vrijeme. No kako Bog i od "kamenja može
napraviti djecu Abrahamovu", daleko manji problem za Njega bio je
potaknuti i prosvijetliti autora ove knjige svojim duhom, na duhovnu korist
onih koji budu čitali ove stranice. Uostalom, koliko je puta u povijesti Crkve
Bog govorio preko onih od kojih govor u, uvjetno rečeno, redovitim situacijama
nismo očekivali!? U uvodnim akordima još ovoliko: kad sam uredniku jednih
crkvenih novina spomenuo ideju osvrta na ovu knjigu zapitao me - gdje autor
vidi new age, on ga nigdje ne vidi!? U tome i jest problem, upravo u toj
stvarnoj i konkretnoj vidljivo-nevidljivoj duhovnoj stvarnosti, u podmuklosti i
prikrivenosti koja najsuptilnije egzistira u duhovnom svijetu, pored koje mnogi
prolaze poput slijepaca i minoriziraju duhovne opasnosti koje su, ma koliko ih
mi ne vidjeli ili ne htjeli vidjeti, svugdje oko nas...
Tko može poreći gomile i zatrpane knjižare literaturom koja
svojim gnostičko-ezoterijskim koncepcijama uvijek iznova pribija Isusa na križ
i pljuje mu u lice, dijabolično se cereći plijenu i žetvi duša koje su nekoć
bile vjerničke i katoličke!?
Tko tu i takvu stvarnost ne vidi oko sebe, ili je veći
slijepac od biblijskog Bartimeja, ili kod njega nema nimalo vjere koja bi
nadjačala vjeru duhova koji nisu od Boga!
Iskričavost, duhovnost i duhovitost, britkost, ironija i
sarkazam, a nadasve istinitost Matušekovih riječi, najbolja je preporuka za
iščitavanje ove knjige.
Barem tako je knjigu doživio autor ovih redaka.
Knjiga je sastavljena od četiri poglavlja gdje naslovi
sugeriraju lepršavost stila i ozbiljnost sadržaja, od izazova novodopske
duhovnosti i pohoda kroz institucije, do svjedočanstava onih koji raskinuše
okultno-ezoterijske okove i teoloških odgovora i savjeta. A savjeti su nam
itekako potrebni, duhovno nas zapljuskuju, treba otvoreno i jasno reći, vodom
iz kanalizacije i podzemlja Jehovini svjedoci, poklonici i praktikanti new
agea, adventisti, mormoni, pentekostalci raznih boja i profila, menoniti,
kvekeri, Hare Krišna, Crkva ujedinjenja, behaisti, Soka Gakkai, rozenkrojceri,
antropozofisti, UFO sekte, Nova Akropola, realijanci...i tko bi se svih sjetio
na duhovnom vašaru praznovjerja i taštine, gluposti i pogubnosti, nadasve
zaglušujuće duhovne kakofonije naših dana. Matoševski - na djelu je neskladna
dreka. Duhovna.
Autor jednostavno kaže:"(...)malo-pomalo upoznao sam
ponešto od zapanjujućih zbivanja u šaroliku svijetu kultova, sekta, skupina,
udruga i tko zna čega sve ne(...)ezoterijsko-okultna duhovnost koja doslovce
vrvi svim mogućim i nemogućim astralnim silama, inteligentnim energijama,
'uzašlim majstorima' i - duhovnim vodičima, koji su svojim ljudskim saveznicima
uglavnom skloni, osim u slučaju da ovi iz čista mira zataje i priklone se
svjesno i odgovorno kršćanstvu."
Dva poglavlja su posebno privukla moju
pozornost-Drugorazredna teorija urote i Veliki brat te želi! - dok sljedećoj
rečenici nije potreban dodatni komentar:"(...)nisu sve vjere iste ni
jednako kvalitetne, a religijski sinkretizam je jedna od najgorih i duhovno
najpogubnijih pojava našega vremena. Naš je najveći problem u tome što ga često
ne uspijemo prepoznati." U pogovoru knjige p. Josip Blažević istaknuo je
dvije stvari koje mi se čine bitne u Matušekovoj knjizi: ponajprije, Matušek se
ne zadovoljava fenomenološkim pristupom, nego pod svoje povećalo odabire,
analizira i upušta se u polemiku; druga stvar je ta - što je njegova knjiga
vrijedan orijentir u zauzimanju stajališta s obzirom na pitanja o kojima se kod
nas puno govori, a premalo zna. Pri kraju ovog prikaza Matušekove knjige
potrebno je još reći: živimo u vremenu kada izgleda de se "vječnost
povlači", kao što je govorio Andre Malraux, u toj pustinji gdje se
"povećava broj samaca", kao što je napisao Paul Valery, i stoga je shvatljivo
lutajuće traganje za duhovnim vrijednostima. Snošljivost, na lažni kompromisi,
uključuje istinu. Pravi dijalog pretpostavlja jasno izražavanje razlika,
jedinoga sredstva da bi svatko mogao napredovati na duhovnom putu. Bergson je
već pozvao našu civilizaciju "na malo više duše", Matušekova knjiga
poziva nas na iščitavanje i razmišljanje jer, čovjeku kao Božjem stvorenju, na
proputovanju kroz vremenito do konačnog utočišta u vječnosti, trebaju i razlozi
življenja.
Mirko Kalanj