ponedjeljak, 26. rujna 2016.

Novo doba pod povećalom-osvrt Mirka Kalanja.

U Katoličkom listu za mlade MI u ožujku 2007. godine izišao je prikaz moje knjige Novo doba pod povećalom iz pera Mirka Kalanja.

Alen Matušek - NOVO DOBA POD POVEĆALOM
Zagreb 2006., Glas Koncila, str. 225(New age - Kritike)

Pred nama je knjiga katoličkog vjernika laika koji je odradio posao onih koji bi o ovoj temi trebali i morali pisati i govoriti, biblijski rečeno, u zgodno i nezgodno vrijeme. No kako Bog i od "kamenja može napraviti djecu Abrahamovu", daleko manji problem za Njega bio je potaknuti i prosvijetliti autora ove knjige svojim duhom, na duhovnu korist onih koji budu čitali ove stranice. Uostalom, koliko je puta u povijesti Crkve Bog govorio preko onih od kojih govor u, uvjetno rečeno, redovitim situacijama nismo očekivali!? U uvodnim akordima još ovoliko: kad sam uredniku jednih crkvenih novina spomenuo ideju osvrta na ovu knjigu zapitao me - gdje autor vidi new age, on ga nigdje ne vidi!? U tome i jest problem, upravo u toj stvarnoj i konkretnoj vidljivo-nevidljivoj duhovnoj stvarnosti, u podmuklosti i prikrivenosti koja najsuptilnije egzistira u duhovnom svijetu, pored koje mnogi prolaze poput slijepaca i minoriziraju duhovne opasnosti koje su, ma koliko ih mi ne vidjeli ili ne htjeli vidjeti, svugdje oko nas...

Tko može poreći gomile i zatrpane knjižare literaturom koja svojim gnostičko-ezoterijskim koncepcijama uvijek iznova pribija Isusa na križ i pljuje mu u lice, dijabolično se cereći plijenu i žetvi duša koje su nekoć bile vjerničke i katoličke!?

Tko tu i takvu stvarnost ne vidi oko sebe, ili je veći slijepac od biblijskog Bartimeja, ili kod njega nema nimalo vjere koja bi nadjačala vjeru duhova koji nisu od Boga!

Iskričavost, duhovnost i duhovitost, britkost, ironija i sarkazam, a nadasve istinitost Matušekovih riječi, najbolja je preporuka za iščitavanje ove knjige.

Barem tako je knjigu doživio autor ovih redaka.

Knjiga je sastavljena od četiri poglavlja gdje naslovi sugeriraju lepršavost stila i ozbiljnost sadržaja, od izazova novodopske duhovnosti i pohoda kroz institucije, do svjedočanstava onih koji raskinuše okultno-ezoterijske okove i teoloških odgovora i savjeta. A savjeti su nam itekako potrebni, duhovno nas zapljuskuju, treba otvoreno i jasno reći, vodom iz kanalizacije i podzemlja Jehovini svjedoci, poklonici i praktikanti new agea, adventisti, mormoni, pentekostalci raznih boja i profila, menoniti, kvekeri, Hare Krišna, Crkva ujedinjenja, behaisti, Soka Gakkai, rozenkrojceri, antropozofisti, UFO sekte, Nova Akropola, realijanci...i tko bi se svih sjetio na duhovnom vašaru praznovjerja i taštine, gluposti i pogubnosti, nadasve zaglušujuće duhovne kakofonije naših dana. Matoševski - na djelu je neskladna dreka. Duhovna.

Autor jednostavno kaže:"(...)malo-pomalo upoznao sam ponešto od zapanjujućih zbivanja u šaroliku svijetu kultova, sekta, skupina, udruga i tko zna čega sve ne(...)ezoterijsko-okultna duhovnost koja doslovce vrvi svim mogućim i nemogućim astralnim silama, inteligentnim energijama, 'uzašlim majstorima' i - duhovnim vodičima, koji su svojim ljudskim saveznicima uglavnom skloni, osim u slučaju da ovi iz čista mira zataje i priklone se svjesno i odgovorno kršćanstvu."

Dva poglavlja su posebno privukla moju pozornost-Drugorazredna teorija urote i Veliki brat te želi! - dok sljedećoj rečenici nije potreban dodatni komentar:"(...)nisu sve vjere iste ni jednako kvalitetne, a religijski sinkretizam je jedna od najgorih i duhovno najpogubnijih pojava našega vremena. Naš je najveći problem u tome što ga često ne uspijemo prepoznati." U pogovoru knjige p. Josip Blažević istaknuo je dvije stvari koje mi se čine bitne u Matušekovoj knjizi: ponajprije, Matušek se ne zadovoljava fenomenološkim pristupom, nego pod svoje povećalo odabire, analizira i upušta se u polemiku; druga stvar je ta - što je njegova knjiga vrijedan orijentir u zauzimanju stajališta s obzirom na pitanja o kojima se kod nas puno govori, a premalo zna. Pri kraju ovog prikaza Matušekove knjige potrebno je još reći: živimo u vremenu kada izgleda de se "vječnost povlači", kao što je govorio Andre Malraux, u toj pustinji gdje se "povećava broj samaca", kao što je napisao Paul Valery, i stoga je shvatljivo lutajuće traganje za duhovnim vrijednostima. Snošljivost, na lažni kompromisi, uključuje istinu. Pravi dijalog pretpostavlja jasno izražavanje razlika, jedinoga sredstva da bi svatko mogao napredovati na duhovnom putu. Bergson je već pozvao našu civilizaciju "na malo više duše", Matušekova knjiga poziva nas na iščitavanje i razmišljanje jer, čovjeku kao Božjem stvorenju, na proputovanju kroz vremenito do konačnog utočišta u vječnosti, trebaju i razlozi življenja.

                                            Mirko Kalanj